Ona što me zna
Kad su svi prošli
kao vjetar kroz otvoren prozor,
ona je ostala
da zatvori tišinu
i pruži šolju razumijevanja.
Nije imala riječi za sebe,
ali je znala sve moje napamet.
Nije tražila pažnju,
ali mi je davala
kao da je imala bez kraja.
Plakala samnom,
smijala se samnom ,
branila me kao svoje ime,
dok sam ja bila sve
i majka, i sestra, i spas drugima.
A ona…
Ona je bila moj spas.
Godinama čuvar mojih lomova,
rame na kojem sam sletjela
kad sam mislila da više nemam krila.
Odmor koji sam prvi put osjetila,
jer je ona znala
kad ni sama nisam znala da mi treba.
Nikad se nije žalila.
Nikad pričala o sebi.
Ali sve je znala.
I kad bi trebalo,
život bih joj dala.
Bila njen štit,
kao što je ona bila moj
zauvijek.
Nije ovo samo pjesma,
ovo je zagrljaj u riječima ne za trenutak,
nego za vječnost.
Vesna Vujovic /Neca
Nema komentara:
Objavi komentar