utorak, 26. kolovoza 2025.


 Treba živeti,

treba voleti,

treba verovati.
~ Tolstoj


 Dok svi kukaju o kojekakvim problemima, ja i dalje verujem, đavo ga odneo, da ne svetu ima i lepih stvari. A ima ih, verujte.

~ Mika Antić


U tvom naručju 

Kad te držim za ruku,
svijet stane…

Osmijeh i zagrljaj
donose mir srcu.
U tvom naručju
sve boli nestaju , 
ljubav se osjeća,
ne trebaju  riječi. 

Zagrli me jako,
s tobom se osjećam sretno.
Nađoh mir u tvom naručju,
osmijeh tvoj usadi novi život u meni 
život u srcu.

Nestaje strah od sutrašnjice,
zaborav prekriva prošlost.

Kad me držiš za ruku,
kao da držim svijet u dlanovima,
ljubav mijenja sve.
Ljubav nisu riječi,
već ruke koje te obaviju čvrsto,
gdje se osjeti toplina,
gdje strah postaje sigurnost,
gdje tuga se pretvara u osmijeh.

Nedostajanje...

to je samo misao na tebe 
svakoga trena.

U tvom naručju,
svijet prestaje da boli 
i počinje da diše ljubavlju.

Vesna Vujovic -Neca

nedjelja, 24. kolovoza 2025.


 "Ponekad izmislim sadašnjost, da imam gde da prenoćim"

(M.Antić)


 


Zivot je izazov 

Ljubav ima svoje vrijeme,
sve prolazi 
ali srce ne zna da zaboravi,
ni gorko, ni slatko.

More uspomena nadire,
slike nas dvoje
kao da žive u meni,
i onda kada pokušavam da ih utišam.

Pitam se:
da li sam voljela previše,
ili premalo?
Da li sam trebala ćutati,
ili reći više?
Da li bi tada naša priča
imala drugačiji kraj?

Ljubav u meni pulsira,
prkosna i živa,
odbija da bude ućutkana.

Žaljenje grebe dušu,
dok srce krvari,
i u toj tišini
čujem sebe kako dišem
pored uspomena koje ne odlaze.

Šta bi bilo, kad bi bilo?
To pitanje me prati,
kao sjenka na zidu
koja se proteže
dok svjetlost nestaje.

Život je izazov 
čas kroz svjetlost,
čas kroz tamu,
a između…
ja, sa svim svojim pitanjima
na koja odgovora nema.

                Vesna Vujovic - Neca

četvrtak, 21. kolovoza 2025.


 Ljudi sami "odluče" gdje da ih smjestimo,

u srce, arhiv ili u zaborav.

Vesna Velić


 Mi smo

ljubavna priča
bez završetka

Postoji ljubav
vrijedna života,

ljubav
otrovnija od smrti,

ljubav
neizgovorena,

ljubav
teža od kajanja.

Granice crtaju pravila,
u kojima vlada tišina.

Bili smo preteški
za jednostavnost,
previše krhki za vječnost.

A ipak,
plamen što smo nosili u sebi
ne priznaje kraj ni tamu.

Mi nismo kraj 
mi smo tišina što traje,
i glas što se nikad ne gasi.

Vesna Vujovic - Neca

subota, 9. kolovoza 2025.


 Krenem...stanem...

Vidim da sigurno nešto jesam.Ovde sam.Tamo sam.Jedno sam.Sve sam.Pa ipak, ne znam šta sam i gde sam.
Krenem ponekad, pa se bojim:koračam,a k`o da u mestu stojim.
Stanem ponekad, pa se stidim:vidim,a k`o da ništa ne vidim.
Stanem ponekad, pa se bojim:da l` ja postojim,il` ne postojim?
Miroslav Antic

''Odluke su vrata koja otvaraju sudbinu." -Edvin Merkam
 

Kamen i rijeka

Razvučem se
između dva svijeta
sa strahom od života.

Neko ostavlja meke tragove,
već drugi  duboke.

Tragovi koji nas
inspirišu ili izazivaju.
Tragovi ljubavi ili bola.
Tragovi nade ili realnosti.
Tragovi ukusa vremena.

Tragovi gdje te život
vuče naprijed
ili srce nazad.

Zaglavljena sam
između dva puta,
kao kamen
što čeka rijeku
da ga pomjeri.

Vesna Vujovic / Neca 

utorak, 5. kolovoza 2025.


 "Mnogo ljudi gubi male radosti nadajući se velikoj sreći."

Pearl Buck

 

Korak po korak

Ti si razlog
mojih najljepših osjećanja 
ali i moje tuge.

Ne,
ne podsjećaj me na nas.
Mi smo prošlost.
Pokušavam da zaboravim.
Da ispočetka nacrtam život,
da prihvatim istinu.

Otvaram put
novim snovima i željama.

Hoću da dotaknem niti sunca,
da osjetim miris cvijeća i livada.
Da slušam ptice.
Da udahnem mir 

dah života.

Mir jutra.
Ples ptica.
Radost oblaka i kiše.
Mjeseca, i sjaja zvijezda.

Da udahnem miris mora,
da se radujem
novim stazama, predjelima,
putevima i mostovima.

S mirom u srcu,
i osmijehom koji se ne pravda,
koračam
tamo gdje sam oduvijek trebala biti.

Vesna Vujovic / Neca