Monolozi
Sa sobom mogu da pričam satima.
Danima.
Ili da ćutim.
Rijetko kad kad sam smirena.
Ali kad bijes proključa,
kad se ljutnja zagrize za svaku misao,
kad mi slabost poklekne koljena,
kad bol preuzme tijelo
tad se u meni upali lampica:
„Slušaj ti mene.
Vrijeme je za razgovor.
E sad je dosta.
Dozvoli da ti ja nešto kažem.
Ne može to tako.
Došlo je mojih pet minuta.
Sad ćeš da me slušaš.“
I tako dan za danom.
U meni žive suprotnosti
nemir i mir,
tama i svjetlost,
snaga i slabost.
Uvijek nešto skriveno.
Moje drugo ja.
Koje ne spava.
Koje me prati.
Koje se bori
sa mnom.
Za mene.
Vesna Vujovic / Neca
Nema komentara:
Objavi komentar