Muzika moje tišine

Konačno sam shvatila -
ne moram svuda podmetati leđa,
niti sve kontrolisati.

Život sam shvatila previše ozbiljno,
dok je on, neumorno, tekao pored mene -
bez pauze, bez čekanja,
ne mareći kad ću ja doći na red
da upoznam njegovu drugu stranu.

Osjetih da mi ponestaje snage.
Bila sam iscrpljena.
Trebalo mi je samo - mir.

San je postajao sve kraći,
a dani duži.
Dijelila sam ih sa drugima,
a sve manje - sa sobom.

U glavi - lavirint.
Misli o svemu i svakome,
samo ne o sebi.
Vrtjele su se, sudarale,
kao u bezizlaznom prostoru.

Nisam imala vremena ni za tugu,
ni za strah,
ni za depresiju.
Trebala sam drugima.
I tako je život tiho curio iz mene.

Dok jednog jutra,
ili možda jedne noći,
nisam pustila muziku.
Stavila sam slušalice,
da nadjačam misli.

Muzika je postala moj saputnik
u radnim danima,
jutrima, šetnjama.

Birala sam pjesme koje podižu,
koje bude uspavane osjećaje,
koje bude - mene.

Tada sam shvatila:
nedostajala sam sebi.

Usmjeri misli -
i život postaje lakši,
nježniji, topliji.

Novi taktovi su zagrlili moju dušu,
prodrmali tijelo,
izvukli hiljade neisplakanih suza.

Pred muzikom nisam morala biti jaka.
Mogla sam biti ono što jesam -
usamljena,
tužna,
istinska.

I konačno - dišem.

Laganim koracima,
trzajima,
okretima nalik plesu,
puštam da me nosi ritam.

U glavi -
taktovi,
riječi,
sloboda.

Vesna Vujovic / NECA

 

Ne briši ljubav

Kao što talas smora
obriše s plaže ispisana slova -
VOLIM TE.

Kao što vjetar obriše
korake u pustinji -
SAMO TI.

Kao što prolivena voda
izbriše mastilo -
ZAUVIJEK ZAJEDNO.

Kao što oblak
sakrije sunce -
VJEČNOST.

Nemoj da uništiš
iluziju zvanu LJUBAV,
jer…

sjutra svane,
vjetar stane,
talasi se smire,
voda presuši,
sunce izviri…

I život,
ne pitajući nas -
ide dalje.

Vesna Vujovic / NECA

 “Sreća nije nešto gotovo. Ona dolazi iz tvojih vlastitih djela.” - Dalaj Lama

 Nije dovoljno samo živeti! – reče leptir, Potrebno je imati malo sunca, malo slobode i malo cveća! – Hans Kristijan Andersen

 Kad ljubav više nije dovoljna - biram sebe

U jednom od onih trenutaka

 kad se istina ne šapuće već vrišti iz duše. 

Ne dam više ni minutu svoje slobode!

Zar je ljubav da se čezne, čeka, želi,
da odeš pa se vratiš?
Natjerao si me da se spotaknem o život,
da prekorim srce,
izbrišem sjećanja na nas.

Da zapalim sve slike,
suzama ispisane pjesme
čija su značenja odavno mrtva.

Neka  mi sude.
Nismo bili jedno za drugo -
ni u pravo vrijeme,
ni s istim snovima.
Možda to nije bila ljubav,
već samo navika
da se uklapamo po tuđoj mjeri.

Ja sam se radovala sitnicama,
dok je stvarnost šaptala
da nestajem u svemu što prećutim.

Zato sada, poslije svega -
ne tražim ljubav.
Ne tražim ruku.
Ne tražim nikoga.

Sada želim samo sebe.
Svoj mir.
Svoju tišinu.
Svoju slobodu.

Vesna Vujovic / Neca

 

Snaga ljubavi

Život je dar,
a vi ste moja ljubav.
Privilegija je imati vas obadvije jednako.

Volim vas svom snagom svog života -
za ljubav prema vama nemam granica.

Dajem se cijela,
potpunom posvećenošću, zauvijek.
Uvijek ispred vas, moje velike male:
moja krv, meso, kost -
moje naslijeđe, moje najvažnije.

Držite se za ruke i rušite sve prepreke zajedno.
Držeći se za ruke, usponi postaju lakši,
a kamenje manje strašno.

Moje jake, a krhke,
budite jedna drugoj oslonac i podrška.
Izgradite svoj svijet u kojem ćete biti svoje.

Prošle smo zajedno duge puteve,
uragane kao tri musketara.

I tako, bez obzira na sve,
mi ostajemo zajedno -
snažnije, hrabrije, neustrašive.
U ovoj životnoj bitci,
naša ljubav je naš štit,
a naše ruke su moć koja gradi.

I sve prepreke, sve bure,
neće nas slomiti -
jer u svakom od nas
zauvijek živi ono najlepše:
naša snaga, naša ljubav.

Vesna Vujovic/Neca 

 

Realnost, izvol'te!

Budalo jedna,
zar ćeš dovijeka živjeti u snovima?
Mislila si da radost oduzima riječi,
zagrljaj dah,
da srce stane od jednog poljupca,
a tijelo zadrhti od pogleda?

Slatko.
Ali neozbiljno.
Probudi se!

Vrati se u stvarnost -
ovdje se ne plaća u osmijesima,
nego u računima, razočaranjima
i vraćanju sebe iz pepela.
Nije ti ovo bajka.
Ovo je ŽIVOT.
I ti si glavna glumica.
Bez kaskadera.

Vesna Vujovic / NECA

 Ona što me zna

 Koka  Dondić

Kad su svi prošli
kao vjetar kroz otvoren prozor,
ona je ostala -
da zatvori tišinu
i pruži šolju razumijevanja.

Nije imala riječi za sebe,
ali je znala sve moje  napamet.
Nije tražila pažnju,
ali mi je davala
kao da je imala bez kraja.

Plakala  samnom,
smijala se samnom ,
branila me kao svoje ime,
dok sam ja  bila sve -
i majka, i sestra, i spas drugima.

A ona…
Ona je bila moj spas.

Godinama čuvar mojih lomova,
rame na kojem sam sletjela
kad sam mislila da više nemam krila.
Odmor koji sam prvi put osjetila,
jer je ona znala
kad  ni sama nisam znala da mi treba.

Nikad se nije žalila.
Nikad pričala o sebi.
Ali sve je znala.

I kad bi trebalo,
život bih joj dala.
Bila njen štit,
kao što je ona bila moj
- zauvijek.

Nije ovo samo pjesma,

ovo je zagrljaj u riječima - ne za trenutak, 

nego za vječnost. 

Vesna Vujovic /Neca

 Monolozi

Sa sobom mogu da pričam satima.
Danima.
Ili da ćutim.

Rijetko kad kad sam smirena.
Ali kad bijes proključa,
kad se ljutnja zagrize za svaku misao,
kad mi slabost poklekne koljena,
kad bol preuzme tijelo 

tad se u meni upali lampica:

„Slušaj ti mene.
Vrijeme je za razgovor.
E sad je dosta.
Dozvoli da ti ja nešto kažem.
Ne može to tako.
Došlo je mojih pet minuta.
Sad ćeš da me slušaš.“

I tako dan za danom.

U meni žive suprotnosti 
nemir i mir,
tama i svjetlost,
snaga i slabost.

Uvijek nešto skriveno.
Moje drugo ja.
Koje ne spava.
Koje me prati.
Koje se bori 
sa mnom.
Za mene.

Vesna Vujovic / Neca

 

Pjesma će ostati

Reći ću ti sve što sam prećutala.
Ti nisi bio poseban 
ja sam te učinila posebnim.
Otišao si,
a ja sam ti kroz pjesmu život dala.

U srcu gori vatra sjećanja.
Kao ptica mašem krilima,
rasplamsavam plamen,
širim čežnju za ljepotom ljubavi 
jer sam te voljela
onoliko koliko sam sebe lišavala.

U svakoj pjesmi
ti si naslov,
ili druga polovina stiha.
Bio si mi sve,
sve što drugi nijesu.
Postao si 
naša adresa vječnosti.

Pjesme su one
kojima posvećujem vrijeme,
i koje čuvaju
moja osjećanja prema tebi.
Postao si besmrtan
na stranicama moje sveske,
ili knjige...
ili onoga što tek dolazi.

A ja...
Ja ću pisati
kao da te vidim prvi put.
Srešćemo se,
na izgubljenoj stazi života 
u nekom drugom vremenu
ili knjizi.
Pjesma će ostati
tamo gdje si bio ti  i gdje sam postala ja.

Vesna Vujovic / NECA