utorak, 16. listopada 2012.

Za tebe, mene, za nas

Smijeh je moj mali doprinos
slatkim lazima.

Koliko sam slijepo vjerovala,
u sve one zaboravljene zelje,
romanticne price,obojenu stvarnost.
Njezne rijeci,rijeci utjehe,
a sve je bila moja masta.

Smijem se sebi,
koliko sam bila impresionirana
maskom koju sam ti na lice stavila,
htjela da zracis zadovoljstvom,
da nemas briga i budes srecan.

U ime ljubavi,bila sam ispred tebe,
krcila sam sve trnovite puteve,
za tebe, mene, za nas.

Smijem se,
kletvama pogazenim,tvom izdajstvu,
onoj odbacenoj pruzenoj ruci,
onoj slamci spasa.

Smijem se,
jer tako sam malo zeljela.
Kasno sam shvatila,
da sve je bila laz.

Smijem se,
jer necu da placem,
kazu da jedna suza govori vise od rijeci.
Skidam ti okove,masku sa lica,
zivi kako hoces!

Smijem se,
jer nisam porazena
dajem  i sebi slobodu
da se i dalje radujem,
bar nekom novom danu,
jer i dalje cu da te volim.
Za tebe, mene, za nas.

Vesna Vujovic-Neca

Nema komentara:

Objavi komentar