subota, 15. listopada 2011.

* Zovem se sjecanje *

Zagrljena tugom,
izgubljena u moru sjecanja ,
bojim se samoce.
Guse me ove ispruzene ruke
koje prose ostatke ljubavi,
mrvu paznje i njeznosti.
Zar je citav zivot laz,
sva obecanja,vjernost,rijeci,
,,bicu zauvjek tvoj"USPOMENA.
Bojim se nestajanja,tisine.
Korak po korak sve smo dalji,
boli samoca i iluzije,
ali JA cu i dalje da zivim,
sjetices me se jednog dana,
sa suzama u ocima,
jer ZOVEM SE SJECANJE.
SJECANJE NA NAS.
Vesna.V.Neca

Nema komentara:

Objavi komentar