utorak, 18. svibnja 2021.
Nazdravljam zivotu od zakrpa
za mozaik kojem su uvjek
falile poneke kockice.
I ludoj pameti koja je uvjek
vjerovala u ljude.
Nazdravljam svojoj iskrenosti
i onima koji su govorili
,,jos jedna budala zivi"
Nazdravljam svim klizavim terenima
koje sam stojecki prolazila
ponosna i gorda s osmjehom
,, idem dalje"
Nazdravljam TEBI LJUBAVI
za ljubav,njeznost i postovanje
i dva andjela.
Nazdravljam istoku za novi dan
koji me obasja,
zapadu za moje krpene snove.
Brinuo sam o vremenu, pisao svim meteorološkim stanicama.
Svim poštarima, svim pesnicima a naročito sebi.
Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
Bojao sam se da preko noći ne izbije rat,
jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak,
sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost. "
Matija Bećković
Pjesma Miladina Šobića
,,Prolazi zivot k'o djavo da ga tjera"...
me natjerala na razmišljanje
Ko sam, kako su prošle sve moje godine?
Kako su protekli svi moji dani?
Požar emocija u meni...
U glavi bezboj pitanja.
Gdje sam... a nijesam?
Šta da sam... a nijesam?
Zašto sam... a nijesam?
Možda sam... a nijesam?
Da li sam... a nijesam?
Da li je neko drugio živio moj život?
Putovala sam ja, nije da nijesam,
na razne destinacije
Bili su to lijepi dani.
Venecija - vožnja gondulom
... a nijesam.
Pariz - do Ajfelove kule
sa valičanstvenim pogledom
na Marsova polja
... a nijesam.
Posjetila sam ja
Triumfalnu kapiju - sjetila se
Remarka i njegove velike ljubavi
prema Marleni Ditrih
... a nijesam.
Lomila tanjire uz sirtaki
...a nijesam.
Galapagos - gledala albatrose
... a nijesam.
Prošla Irsku, Rio de Žinero
Posjetila Petru, Granadu...
Putovala sam ja i vidjela svijeta
... a nijesam.
I tako prolazi život.
Vesna Vujovic-Neca