Ljudi sami "odluče" gdje da ih smjestimo,

u srce, arhiv ili u zaborav.

Vesna Velić

 Mi smo

ljubavna priča
bez završetka

Postoji ljubav
vrijedna života,

ljubav
otrovnija od smrti,

ljubav
neizgovorena,

ljubav
teža od kajanja.

Granice crtaju pravila,
u kojima vlada tišina.

Bili smo preteški
za jednostavnost,
previše krhki za vječnost.

A ipak,
plamen što smo nosili u sebi
ne priznaje kraj ni tamu.

Mi nismo kraj 
mi smo tišina što traje,
i glas što se nikad ne gasi.

Vesna Vujovic - Neca

 Krenem...stanem...

Vidim da sigurno nešto jesam.Ovde sam.Tamo sam.Jedno sam.Sve sam.Pa ipak, ne znam šta sam i gde sam.

Krenem ponekad, pa se bojim:koračam,a k`o da u mestu stojim.

Stanem ponekad, pa se stidim:vidim,a k`o da ništa ne vidim.

Stanem ponekad, pa se bojim:da l` ja postojim,il` ne postojim?

Miroslav Antic

''Odluke su vrata koja otvaraju sudbinu." -Edvin Merkam
 

Kamen i rijeka

Razvučem se
između dva svijeta
sa strahom od života.

Neko ostavlja meke tragove,
već drugi  duboke.

Tragovi koji nas
inspirišu ili izazivaju.
Tragovi ljubavi ili bola.
Tragovi nade ili realnosti.
Tragovi ukusa vremena.

Tragovi gdje te život
vuče naprijed
ili srce nazad.

Zaglavljena sam
između dva puta,
kao kamen
što čeka rijeku
da ga pomjeri.

Vesna Vujovic / Neca 

 "Mnogo ljudi gubi male radosti nadajući se velikoj sreći."

Pearl Buck

 

Korak po korak

Ti si razlog
mojih najljepših osjećanja 
ali i moje tuge.

Ne,
ne podsjećaj me na nas.
Mi smo prošlost.
Pokušavam da zaboravim.
Da ispočetka nacrtam život,
da prihvatim istinu.

Otvaram put
novim snovima i željama.

Hoću da dotaknem niti sunca,
da osjetim miris cvijeća i livada.
Da slušam ptice.
Da udahnem mir 

dah života.

Mir jutra.
Ples ptica.
Radost oblaka i kiše.
Mjeseca, i sjaja zvijezda.

Da udahnem miris mora,
da se radujem
novim stazama, predjelima,
putevima i mostovima.

S mirom u srcu,
i osmijehom koji se ne pravda,
koračam
tamo gdje sam oduvijek trebala biti.

Vesna Vujovic / Neca

 

Sjećanje koje diše

Pišem ti, jer teško je stati ispred tebe.
Nekad tišina kaže više od riječi.
Život je imao druge planove za nas.
Gledam fotografije… način na koji smo se smijali, gledali jedno drugo,
gdje smo pripadali jedno drugom.
Gdje je jedan pogled vodio čitave razgovore čežnje.
Gdje su srca kucala preglasno kad bismo bili blizu.
Gdje su slučajni dodiri oduzimali dah.
Gdje smo sjedili jedno uz drugo i gutali osjećaje
da ne izlete na površinu.

Sada život drugačije vuče konce.
Možda nije bilo naše vrijeme da bi duže trajalo.
Osjećam da nestaješ polako,
kliziš kao pijesak kroz prste.
A ja...
Ja se još uvijek trgnem kada tvoje ime nesvjesno uđe u misli.
Svjesna sam  ljubav nije dovoljna.

Idi, budi srećan.
Želim ti mir i osmijeh,
čak i ako nisam ja razlog za to.
Ostaćeš tihi eho u mom srcu.

Neki oproštaji nisu gubici 
oni opstaju u tišini duše.
Sjećaću te se, ne sa gorčinom,
već s ljubavlju,
jer život je donio odluku umjesto nas.
Osjećaću tihu zahvalnost što smo bili.

Moje srce pamti,
iako je sve nestalo…
ne, ne s praskom,
već sa tišinom koja blijedi.

Ne tražim te više,
ali te ipak nađem
u poznatim pjesmama,
u riječima drugih.

Ti si misao koju nosim u san.
I srce kaže: “Vrijedi pokušati…”
Ali ponos pamti pad u tišini
i način na koji se razbilo.

Nije ljubav nestala,
samo učim da je sačuvam u sebi,
i da hodam 
snažno, tiho,
kroz život… sama, ali slobodna.

Vesna Vujovic / NECA

 Kad prestane da boli

Nekada se osjećalo
nesalomivo, čvrsto, jako.
Iako bismo se razilazili na kratko 
vraćali bismo se!

Bili smo prijatelji, kumovi,
rođaci, familija 
a danas stranci.

Nije bilo vikanja, svađa,
niti izdaje.
Razgovori su postajali kraći,
tišine duže.

Zaćutali su telefoni
i ona radoznalost.
Niko ni o kome ne brine.

Prekinule su se veze 
zauvijek.

Nije bilo riječi,
ni posljednje zbogom.

Možda smo se promijenili?
Možda se neki
novi život desio?

Svijet je povukao liniju
koju ne smiješ preći.

Kad se razapne žica,
samo možeš da paneš preko nje
i da se razbiješ.

Vesna Vujovic/ Neca

 

Slijepi bunar želja

Neka ti ne bude žao
što si tako lako
odustao od nas.
Tražila sam poštovanje 
nisam ga dobila.
O ljubavi?
Ti ni ne znaš šta je to.

Nisi znao da uzvratiš
kad ti neko da
krv i meso, pa i kost,
dušu, cijelog sebe.

Ti si bacao mrvice,
dok sam ja, kao slijepac,
vidjela komade.
Smijala se, radovala,
sanjala, pravila iluzije.
Vjerovala...

A onda jednog dana,
čudom progledaš 
i vidiš stvari onakve
kakve jesu.

Dok bacaš novčiće
za želje u bunar
i čekaš nešto
što nije vrijedno.

A godine prošle
u mojim lažima
i sljepilu!
Lijepo je dok živimo
u sopstvenoj bajci.
Realnost je surovo bolna.

Vesna Vujovic / Neca 

Zaljubićeš se u lice, oči, telo. Nije to toliko opasno, koliko je kada se zaljubiš u osmeh, pokret, hod. Onda to postaje magija a magija se voli...

Bukovski

 

U tišini tebe 

Uvijek ćeš biti
neko o kome ne pričam,
koga čekam
kao noć jutro.

Jutro, kada uspomene
naviru nepozvane,
nekad kao šapat mek,
a ponekad glasne
kao tuga.

Dišemo isti vazduh,
dijelimo isto nebo...
Prolazimo se
kao stranci
u buci svijeta.

Voljeti tebe
je tajna
koju nisam
imala prava da osjetim.

Možda bi bili lijepa greška,
ili možda...

Voljeti izdaleka 
odabrala sam mir,

jer ova ljubav
ne traži ništa.

Vesna Vujovic -NECA

 Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.

-Ivo Andric